2020. godina i naši unutarnji procesi

Kroz ova tri plakata pokušao sam dočarati zapažanja na temu površnih odnosa i energije koju trošimo na njih, potrebu za osobnim prostorom kao bijegom od svijeta i povratak samima sebi…

20. rujna 2020.

Predstavljamo vam prvi triptih u nizu postera koji će se baviti temama emotivne higijene, mentalnog zdravlja i svih ostalih procesa za koje nismo ni znali da nam trebaju sve dok se kazaljke sata nisu preklopile na dvanaest i mi nismo zaželjeli sretnu novu 2020. godinu.

Od prvog ispaljenog vatrometa iz susjedovog dvorišta do danas naučio sam jako puno toga o sebi i odlučio to pretočiti u nešto vizualno o tome kako se nosim sa svim svojim unutarnjim procesima. Kroz ova tri postera pokušao sam dočarati zapažanja na temu površnih odnosa i energije koju trošimo na njih, potrebu za osobnim prostorom kao bijegom od svijeta i povratak samima sebi.

Triptih otvara The Hopper koji govori o svoj sili energije i emocija koje svakodnevno ulažemo u odnose s ljudima koji nas okružuju. Od petominutnog čavrljanja u haustoru o susjedi s osmog kata sa susjedom s četrnaestog kata, do polusatnog kimanja glavom i smješkanja na beskonačnu galeriju fotografija i videa Željke iz računovodstva.

Vacant Place govori o osjećaju praznine koji nam ostaje nakon što smo dan površnih interakcija priveli kraju, platili račune u banci jer smo zaboravili lozinku za mobilno bankarstvo, truckali se sat i pol vremena do stana i bili u Lidlu u kojem smo kupili sushi kojem za dva dana prolazi rok trajanja, ali je još dobar.

Vacant Place isto tako govori o restauraciji unutarnjeg mira, druženju sa samim sobom. Nakon sushija, nakon hladnog tuša jer od travnja sređuju cijevi i u zgradi i nema tople vode, nakon Netflixa i serije koju gledam kako bih sutra sa Slavicom iz financija uz aparat za vodu imao o čemu pričati, nakon svega – ostajem sa samim sobom. Vrijeme tratim zureći u bijeli zid ili ga ulažem u nešto zbilja korisno. Kako god, nemam pritužbi.

Reclamation je zadnja faza oporavka od vanjskih utjecaja. Stvaranje vlastitog sebe već peti puta ovog tjedna. Trenutak kada nam se unutarnje AAA+ baterije napune. Spreman sam, regeneriran i prokrvljen od ledene vode kojom se svakodnevno tuširam. Spreman na još jednu rundu svega. Od beskonačne galerije slika i videa, do susjede koja nema pojam o tuđem vremenu i osobnom prostoru, pa sve do suvišnih pitanja o tome – tko je pljačkao tu banku i kako se zove cura koja se sviđa onom visokom liku?

Obećao sam si da moram Slavici ponovno pokazati kako se pale titlovi na Netflixu. Bar si toliko dugujem.




Plakate iz kolekcije možete naručiti ovdje.
Zatvori
Zatvori

Prijavi se

Zatvori

Košarica (0)

Košarica je prazna Nema proizvoda u košarici.